nedjelja, 2. rujna 2012.

L' Occitane- dodir prirode iz Provanse

Photo by Nikolina Šubašić

L'Occitane je vrhunska francuska kozmetika za njegu tijela od kose do stopala, čiji proizvodi očaravaju svojim mirisom, teksturom i trajanjem. Glavni aktivni sastojci tih proizvoda su pomno odabrani sastojci iz prirode poput biljnih i eteričnih ulja, smilja, bademovog i maslinovog ulja, karite maslaca i drugih..U proizvodima nikada ne upotrjebljavaju sastojke životinjskog porijekla, niti ih testiraju na životinjama, a većina proizvoda označena je Brailleovim pismom za slijepe.


Foto by Nikolina Šubašić

  Povijest brenda

Priča o L' Occitaneu počinje 1976. godine kada je Olivier Baussan, njegov osnivač, kupio stroj za destilaciju ubrao divlji ružmarin i proizveo eterično ulje. Njegova ljubav prema prirodi odredila je daljnji put razvoja ovog brenda koji se po mnogočemu razlikuje od konkurencije, osobito po pristupu prema čovjeku i prirodi. Nadahnut kulturama Sredozemlja, osmislio je prirodne, originalne, učinkovite i privlačne proizvode za njegu kože te razne mirise. Prodaju je započeo tako da je prodavao na tržniciu Provansi, a daljnjim razvojem i osnaženjem brenda došao je do današnje brojke od više od 1500 trgovina diljem svijeta, na gotovo svim kontinentima.


Zanimljivosti

Prepoznatljivost brenda zasigurno je krema za ruke na bazi karite maslaca, koja se u svijetu proda svakih 5 sekundi, a proglašena je za najbolju na svijetu prema američkom časopisu Marie Claire. Karite maslac proizvodi se u Burkini Faso, gdje lokalne žene na taj način zarađuju za život jer se L' Occitane vodi načelom pravedne trgovine. Ovaj brend uz to što je prepoznatljiv po svojim vrhunskim proizvodima, obilježava ga dobrotvorni rad i zaklada koju je osnovao 2006. u cilju borbe protiv sljepoće i slabovidnosti, njegovanja tradicionalnih znanja o prirodi i potpore projektima ekonomske emancipacije žena u manje razvijenim dijelovima svijeta. 

Olivier Baussan, začetnik brenda, danas je kreativni direktor L' Occitanea koji je u vlasništvu švicarskog milijardera. Unatoč tome, rukovodstvo je smješteno u Parizu, a tvornica koju možete i posjetiti u Manosque-u u Provansi.
 


petak, 17. kolovoza 2012.

Guess proslavio 30. godišnjicu na modnoj sceni

    Photo by Nikolina Šubašić 
                                                                
Poznati brand Guess, prepoznatljiv po duhovitim i seksi crno bijelim reklamama, obilježio je tri uspješna desetljeća postojanja.  Osnivači ovog osebujnog stila, spoja holivudskog glamura i francuskog šika su braća Paul i Maurice Marciano. 

Zaštitni znak ovog mladenačkog brenda su pripijene ženske traperice jer je upravo ovaj modni dvojac među prvima ponudio ispranu verziju traperica "Marylin Jean". One su se razlikovale od svih na tržištu zbog pripijenog seksi kroja kojeg su krasila tri patentna zatvarača. Taj model je dodatno proslavio brend, što dokazuje podatak da su u jednoj od vodećih robnih kuća u SAD- u rasprodane u samo nekoliko sati. 

    Photo by Nikolina Šubašić 
                                                                    
Guess u odabiru zaštitnih lica oduvijek bira zanimljiva imena i poznate svjetske modele poput Eve Herzigove, Laetitie Caste i Adriane Lime. Kampanje su provokativne i naglašavaju ženstvenost, a za njih se također brine impresivna lista fotografa koji su te dojmljive reklame snimili. 

Guess je u protekla tri desetljeća proširio svoj uspjeh i na torbe, obuću, satove, nakit, kupaće kostime, rublje i ostale modne dodatke.  Ovogodišnji jubilej obilježava reinterpetacijom Guessovih ikonskih modela u specijalnoj ženskoj minikolekciji, te rođendanskom kampanjom na kojoj ponovo pozira slavni njemački model Claudia Schiffer. U svrhu te prigode izložena je i rakošna monografija u izdanju Rizzolija koja sadrži više od 200 legendarnih fotografija.



ponedjeljak, 13. kolovoza 2012.

Izložba Davora Schunka u Kulturnom klubu O'grada

Photo by Nikolina Šubašić

Izložba “Stamp montage”, slobodnog umjetnika Davora Schunka održana 20.06 2012. u kulturnom klubu O’grada bila je pravi pogodak za kulturno uzdizanje u vrijeme kada u gradu nema puno događanja tog tipa. Uz uobičajeni O’gradin protokol otvaranja izložbe (govor, piće i tombola) umjetnik je na zadnje ponudio na  uvid svoja autorska dijela. 

Photo by Nikolina Šubašić
Na izložbi su predstavljene grafike koje je izradio posebnom metodom Stamp montage koju je sam osmisilo, izdvajanjem određenih formi iz postojećih materijala koje se zatim umaču u boju, te prenose po principu repeticije i rotacije na željeni materijal (drvo ili papir). Takvom  kombinacijom tehnike zatim nastaju određene kompozicije poput riba, životinja, ptica i raznoraznih oblika. Dio radova s kojima se predstavio koristio je tradicionalnu tehniku svilotiska, također autorova inovativna metoda umnožavanja koja za rezultat daje zanimljive vizualne oblike posebne kvalitete.
Photo by Nikolina Šubašić
Photo by Nikolina Šubašić

O autoru

Davor Schunk rođen je u Virovitici 1970. a studirao je dizajn u Zagrebu. 2003. osniva studio vizualnih komunikacija “Definicija”. Putuje po Europi i Africi, te snima video i foto reportaže za televiziju i časopise. 2006. izdaje knjigu “Tragovi”. Postaje direktor, predsjednik, tajnik i izlagač “Fra Ma Fu” strip festivala u Virovitici 2009. a radi i kao predavač maturantima i studentima. Odradio je niz uspješnih radionica za djecu predškolske i školske dobi (strip radionice, dizajnerska početnica). Autor je više uspješnica vizualnih identiteta i maskota. Profesionalni je član HDD-a (Hrvatsko društvo dizajnera).

petak, 3. kolovoza 2012.

Njezino veličanstvo- obična bijela majica


Možda nikada nećemo saznati da li su Marlon Brando u "Tramvaju zvanom čežnja" ili James Dean u "Buntovniku bez razloga" proslavili običnu bijelu majicu ili je ona proslavila te buntovnike bez razloga, kako god da bilo uspomena na njih vrlo je živa, a i majica svako toliko doživi "comeback".

    Photo by Nikolina Šubašić 
                                              
Ovaj najjednostavniji odjevni predmet ima zanimljivu prošlost, a njegovu popularnost možemo pripisati ponajviše muškom rodu. Američka vojna mornarica prva je uvela obični bijeli T- shirt kao dio svoje vojne uniforme, ovaj primjer su uskoro sljedili igrači američkog nogometa i upotrijebili majicu kako bi zaštitili ramena od žuljanja štitnicima. Koliko su već tada bile popularne govori činjenica da je prvi print na majce bio logo sveučilišta kako bi zaštitili svoje vlasništvo zbog učestalih krađa.
   Kratki povijesni pregled   
Pedesetih godina bijela pamučna majica zavladala je Holivudskom muškom modom jer su redatelji svoje butovnike vidjeli u tom jednostavnom odjevnom predmetu.  Šezdesetih godina pamučna majica postaje sredstvo za objavljivanje društvenih promjena i političkih stavova. Američka tvrtka Rit dye koja je proizvodila boje za tkanine vidjela je dobru priliku za proširenje svog tržišta te su ciljana skupina postali mladi koji su bojali svoje majice. Sljedeći povijesni potez bio je vezan uz Woodstock za koji je dotična tvrtka obojala bijele majice u šarene i podijelila izvođačima festivala. Tako obojana bijela majica postala je sinonim za jedno cijelo povijesno razdoblje i jednu subkulturu. Sedamdesetih godina 20.stoljeća bijela majica postaje medij za oglašavanje i promociju rock bendova, koji su ih na koncertima prodavali sa printom svoje slike i prepoznatljivim parolama.

 

    Photo by Nikolina Šubašić 
.
Niti danas pamučna bijela majica nije izgubila na popularnosti, štoviše prisutna je kao neizostavan dio "high street" mode, koja tom odjevnom predmetu pripisuje mnoge zasluge. "Majica" je međutim i dalje prisutna najviše kao medij oglašavanja, izražavanja stavova i poruka, osobito onih šaljivih. Bijela pamučna majica uskoro će proslaviti sto godina postojanja i time unatoč svojoj jednostavnosti potvrdititi svoju neizostavnost na modnoj sceni.




petak, 27. srpnja 2012.

BOOTEEQ

Mladi talentirani trojac kojeg čine Marko Prpić, Krešimir Jelušić i Darijo Belić osnovali su inovativan web shop, koji između ostalog za promociju ima domaće mlade umjetnike, one afirmirane i neafirmirane.
Kao svaki početak i ovaj je bio težak te je iziskivao mnogo rada, vremena, upornosti i pozitivnog stava. Osnovni proizvod kroz koju su se pokušali afirmirati je t-shirt sa printom. Printevi na majcama su radovi domaćih autora te mnogi drugi talentirani umjetnici.


Unutar web ponude nalazi se i unikatni nakit jednog od osnivača Boteeq-a Prpića- Zetsa, koji je poticaj za izradu nakita dobio od Tomislava Zidara- Djuvedja, koji već ima zavidnu reputaciju kao izrađivač nakita. Prvi Zetsovi radovi su  bile ogrlice sa zecolikim figurama- Avatari. Svaki je poseban i ima funkciju nadogranje ili preuzimanje identiteta svog vlasnika. Dvije godine kasnije nastali su i prvi modeli Street Warrior i konop narukvica i ogrlica.


Avatar
Photo by Nikolina Šubašić


Flatty
Photo by Nikolina Šubašić

Članovi osnivačkog  tima

 

Web ponuda upotpunjena je i elementima za uređenje životnog prostora. U ponudi su Flatty pločice, čiji je začetnik ideje također Prpić, a one mogu na originalan način uljepšati svaki dom. To je zidni ukras napravljen je od vrhunskog materijala a na svakoj pločici otisnut je print rada od nekog od autora s kojima Booteeq surađuje.
Osoba koja je u projekt uložila svu svoju ušteđevinu je Krešimir Jelušić. Taj samozatajni tridesettrogodišnjak, magistar fizike i informatike čiji je san bio sa istomišljenicima pokrenuti vlastiti biznis. Sudjelovao je kao tehnička i logistička podrška na mnogim prezentacijskim sajmovima.
 Najmlađi ali ne i najmanje bitan član ove organizacije je mladi fotograf Dario Belić koji iza sebe ima već impresivan portfolio. Osoba koja se brine da bi web stranica besprijekorno funkcionirala dokazao se kao i vrlo talentirani mladi umjetnik, čiji radovi krase jedne od najprodavanijih dizajna na majicama.

Potvrda da su ljudi prepoznali kvalitetan prizvod je dobra prodavanost istog. Prezentaciju svojih  proizvoda i promociju weba imali su na nekoliko prestižnih sajmova kao ArtOmat, DanD i Fashion industry. Ukoliko vas zanima vidjeti ponudu uživo sljedeća prilika ukazati će se na Terraneo festivalu u Šibeniku. Potpuna ponuda nalazi se na internetskoj stranici http://booteeq.hr/

petak, 13. srpnja 2012.

Izložba Magnumovog fotografa Stevea McCurry-a u Dubrovniku


Photo by Nikolina Šubašić
U umjetničkoj galeriji Dubrovnik, tijekom lipnja otvorena je izložba poznatog Magnumovog fotografa svjetskog glasa Stevea McCurrya "Trenutak nezaštićenosti". Umjetnik se predstavio nizom fotografija iz ratnog zbivanja sa više kontinenata, a zanimljivost je što one ne prikazuju nikakvu vrstu nasilja i rata u prvom planu, već odnose ljudi i stanje izvan krvničkih pohoda.


Photo by Nikolina Šubašić
Steve McCurry američki je fotograf i član poznate agencije Magnum, kao i stalni suradnik časopisa National Geographic. Nalazio se na poprištu mnogih međunarodnih i građanskih sukoba te fotografirao događaje u Burmi, Šri Lanki, Bejrutu, na području bivše Jugoslavije, te se više puta vraćao u Afganistan i Tibet.

Pronalazak dotad anonimne afganistanske izbjeglice vrhunac je njegove karijere, djevojčice s vjerovatno najpoznatije suvremene fotografije 2002. godine, skoro pa dva desetljeća nakon što je snimio njezin slavni portret 1985. Fotografiju je snimio u izbjegličkom šatoru u Pakistanu, ali joj ime nije zapisao. Nakon duge potrage saznao je da se zove Sharbat Gula. Zahvaljujući snazi i globalnoj rasprostranjenosti portreta snimljen je i dokumentarni film, a ustanovljen je i karitativni afganistanski dječji fond.

Photo by Nikolina Šubašić

McCurry je dobitnik mnogih nagrada, a jedna od najprestižnijih je ona kada je iste godine osvojio prve četri nagrade Svjetskog udruženja za novinsku fotografiju-Word Press Photo, čime postaje jedini fotograf u povijesti kojem je to uspjelo.

Dubrovačkoj publici Steve McCurry predstavio se sa 159 fotografija koje su većina snimljene u području nemirnog zbivanja diljem Azije, Afrike, Bliskog i Dalekog Istoka. Fotografije izbjegavaju drastične scene destrukcije i nasilja a umjesto toga se usredotočuju na pejzaž, arhiktekturu, odnose ljudi i njihova ambijenta,  posebno na ljudska lica obilježena suptilnim znakovima podneblja, običaja te lako izbjegavaju naturalizam i brutalitet.

Photo by Nikolina Šubašić

nedjelja, 8. srpnja 2012.

Högl otvorio novu trgovinu u centru Zagreba


Photo by Nikolina Šubašić

Poznati austrijski lanac cipela Högl otvorio je svoju trgovinu u samom centru grada u Ilici 12. Bogato opremljen i dizajnerski uređen interijer ne zaostaje za ostalim europskim ekskluzivnim trgovinama. Voditeljica otvorenja  bila je RTL-ova voditeljica Antonija Mandić, a za glazbeni program  zaslužni su  bili studenti zagrebačke Muzičke Akademije,  višestruko nagrađivana flautistica Nika Bauman i sjajan violončelist Hrvoje Hrešć. Za vizualni doživljaj održana je modna revija Etno butika Mara iz Zagreba koja je sa svojim prozračnim i prepoznatljivim bijelim kombinacijama doprinijela vizualnom elementu događaja.
Photo by Nikolina Šubašić

Ovaj brend svoju popularnost može pripisati spoju vrhunskog dizajna i kvalitetne izrade te upotrebi najboljih materijlala. Högl povezuje osjećaj za aktualne današnje trendove s maksimalnim komforom nošenja, i s ciljem jedinstvenog doprinosa kvaliteti života. Zanimljivo je da ima tradiciju već 70 godina, što znači toliko iskustva u proizvodnji i tehnologiji s brižljivo odabranim materijalima i savršenom obradom. Höglove cipele podvlače modni stil djevojka koje ih nose i prilagođavaju se stopalima zahvaljujući optimalnom obliku te mekanom materijalu. Spoj ljepote i vrhunske udobnosti nudi svoje modele za mlade djevojke ali i poslovne žene.

Dio proizvodnje ovog brend asmješte je i u naše krajeve, točnije u Varaždin, čime je brend pokazao veliku otvorenost prema našem tržištu. Spoj cijene, kvalitete i primamljivog dizajna zasigurno će vas privući u njihovo novo prodajno mjesto.


Photo by Nikolina Šubašić
Photo by Nikolina Šubašić

www.hogl.com


subota, 30. lipnja 2012.

Intervju s Anom Šesto


Ana Šesto
foto by Nikolina Šubašić
Upoznajte Anu Šesto, mladu fotografkinju iz Zagreba, koja je apsolventica Fakulteta političkih znanosti, voditeljica i osnivačica kulurnog kluba O'grada. Osim toga Ana je i nagrađivana fotografkinja koja iza sebe ima preko 30 izložbi, nekolicinu nagrada, a od ove godine je i član HDLU. Fotografira sve i svašta, od modela, glazbenika pa čak do političara.
 Njezin važan projekt O'grada je osnovan je krajem 2010. a nastao je iz ideje i želje da se kulturno oplemeni zapadni dio grada. U O'gradi se održavaju književne radionice koje vodi Anina mama književnica Silvija Šesto. Davor Schunk je grafički dizajner koji ujedno vodi radionicu vizualnih komunikacija Čaro'grada, fotografsku radionicu vodi Zvonimir Kosinjski, O'pleti- tečaj pletenja i kukičanja, Adriana Meglaj, a Ana se brine oko promocije, organiziranja izložbi, sajmova, weba, PR-a i ostalog.
Autoportret
Foto by Nikolina Šubašić
Nikolina: Bok Ana, ako si se  zainteresirala za fotografiju?
Ana: Hm, fotografije i stari albumi su me intrigirali od malena, samo što tada nisam razmišljala o tome želim li biti fotograf ili ne, vjerovatno nisam ni znala da takvo zanimanje postoji, ali obožavala sam listati albume i gledati fotke. Upisala sam ŠPUD-d, pa tečaj analogne fotografije u Fotoklubu Zagreb, pa smjer fotografskog dizajnera i tako je sve počelo malo po malo.

Nikolina: Što je za tebe fotografija i što svojom fotografijom želiš postići?

Ana: Prvo je uspomena,  jer kao takvu sam ju prvo počela doživljavati.  Ona je za mene i posao, komunikacija, inspiracija, hobi  a i  ljubav naravno.  Puno toga vežem uz fotografiju i čudno bi mi bilo bez nje. Svaki dan se bavim fotografijom bilo slikajući ili obrađujući slike. Sada je ona za mene najviše posao i žao mi je što nemam vremena više se posvetiti  fotkanju za svoj gušt. A što fotografijom želim postići? Ponovit ću nešto što je rekao jedan francuski fotograf Eliott Erwitt „The whole point of taking pictures is so that you don't have to explain things with words“.


fotografija i model na Aninoj izložbi
foto by Nikolina Šubašić


Nikolina: Možeš li izdvojiti neke radove na koje si ponosna i zašto?

Ana: Ne mogu ništa posebno izdvojiti jer većinom su radovi koji su zadnje snimljeni i najdraži, ali to se mijenja tijekom vremena. Zadnja samostalna izložba“ Fantastični spomenar“ koja se održavala u Cinkušu na gornjem gradu mi je ostala u prekrasnom sjećanju. Neki od posjetitelja su bili Marija Braut, Damir Hoyka i još nekolicina fotografa i dragih prijatelja i kolega. A ponosna sam i na ostale izložbe jer imam preko tridesetak, a i jako su mi drage naslovnice knjiga za koje sam radila fotografije. Trenutno radim na novoj izložbi „ Cijena grada“ koja bi se trebala održati krajem 11. mjeseca. Ponosna sam na zadnju nagradu za najbolju makro fotografiju „Hrvatskog fotoizazova“ jer sam osvojila vikend na Crvenom otoku kod Rovinja i jedva čekam tamo malo otići i odmoriti se. Misilim da ću biti ponosna i kada završim diplomski na kojem već duže vrijeme radim.
Nikolina: Za kakve radove si se specijalizirala, to jest što ti najbolje leži?

Ana: Radim jako često reportaže u zadnje vrijeme i to mi se jako sviđa, volim fotkat ulicu, ljude, portrete, socijalnu tematiku, fotkati u kazalištu. Najdraže bi mi bilo tu i tamo putovati po svijetu i fotografirati. Kada diplomiram pripremam jedno putovanje, uz fotić naravno.
Nikolina: Da li trenutno radiš na nečemu novom?

Ana: Dosta radim na O'gradi oko promocije i organizacije projekata, izložbi i događanja, jer počinje nova sezona na jesen ,a i na Nakladničkoj kući Semafor gdje se brinem oko dizajna i promocije. Radim za jedan portal gdje fotkam, a pomalo i pišem. Za kazalište Mala Scena radim kao fotograf, a i usput dovršavam diplomski rad gdje pišem o hrvatskim fotografkinjama. Također pripremam novu izložbu kojoj se jako veselim. 


 
Video by Nikolina Šubašić
                                                                                 

subota, 23. lipnja 2012.

Fashion.hr Industrija na zagrebačkom trgu


Foto by Nikolina Šubašić

Jedan od vodećih regionalnih modnih događaja ove sezone Fashion.hr Industrija ovog puta je odabrala neuobičajenu lokaciju i smjestila se na glavni zagrebački trg bana Jelačića.  Na njemu su se okupili mnogi modni brendovi i kreativci iz cijele regije, čiji su se radovi mogli vidjeti ali i isprobati na licu mjesta.

Postavljena su dva velika šatora koja su tijekom cijelog dana bila puna na zadovoljstvo mnogih izlagača, kao i posjetitelja. U glavnom šatoru neki od dizajnera koji su izlagali su Ivica Skoko, Ivana Popović, Etna Maar i Ivica Klarić a u drugom manjem šatoru Đinđeraju, svoje mjesto su dobili Osh Brosh, Kragnice, Mica torbica, Kiwi, Ledenko i drugi.

Odlična ponuda modnih noviteta koji se mogu isprobati na licu mjesta doprinijela je toploj atmosferi u kojoj se posjetitelji mogu opustiti i uploviti u vlastite modbne kombinacije. Klasično su  održane nezaobilazne revije ali još jedan novitet bila je mogućnost sudjelovanjs na kreativnim radionicama, u koje se može uključiti bilo koji ljubitelj mode.


Foto by Nikolina Šubašić


Foto by Nikolina Šubašić


petak, 15. lipnja 2012.

MUHEr by Nina Ivanović

Foto by Nikolina Šubašić


Foto by Nikolina Šubašić

Mlada dizajnerica Nina Ivanović iz Zagreba završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, aranžersko- scenografski odjel. Studentica je Dizajna grafičkih proizvoda na Grafičkom fakultetu u Zagrebu. 

Njezin projekt MUHErje nastao još u srednjoj školi, ali je zaživio tek nedavno na zahtjev prijatelja i poznanika koji su osjetili potrebu da šarenim muhama uvesele svoj životni prostor. Ideja se širila, muhe su poprimile različite boje i dimenzije, karaktere, zanimanja i okupacije. Muhe danas krase nekolicinu domova, a jedna je čak odletjela u Toronto. Nedugo zatim nastao je i nakit inspiriran tim malim napastima. Cijene MUHEr nakita kreću se od 30 do 80 kn, a cijene većih  muha 150 do 180. U ponudi su glazbena, bikini, sportska, prugasta, točkasta, hipster muha, pa čak i STRIPtizeta napravljena od odbačenih stripova.


Foto by Nikolina Šubašić

Kako to da si se baš odlučila za muhe i da li imaju simboličko značenje?
 Iskreno ne mogu se sjetiti  točno trenutka u kojem sam dobila ideju baš da napravim muhu. Znam da sam prvu napravila u srednjoj školi na nekom strukovnom predmetu, zadatak je vjerojatno bio interpretacija životinja, pa mi je pala na pamet ideja da kaširam balon i napravim „debelu“ muhu. Glavni i prepoznatljivi detalj  je bio kad sam joj napravila velike pospane oči i stavila mrežu, mislim da su tu osvojile publiku. 

Da li se financijski isplati, odnosno da li možeš zaraditi neki džeparac od ovog  hobija?
Kada sam počela više izrađivati velike muhe i nakit sam shvatila koliko je bilokakav ručni rad zahtjevan i skup. Teško je reći da li mi se isplati jer treba dosta vremena da se određeni proizvod izradi, a također i dosta novaca. Unatoč svemu napraviti nešto izvorno svoje, pogotovo danas u doba kad je puno stvari jako slično je super osjećaj a kada dobiješ pohvale neprocjenjivo.

Da li ćeš ostati na muhicama ili ćeš poćeti izrađivati i druge životinjice? 
Zasad imam još nekih planova i kombinacija s muhama, tome nikad kraja, kada se malo oslobodim shavtim da bih ih mogla interpretirati na 101 način. Nisam sigurna da li će sljedeći projekt biti povezan sa životinjama ili će mi na pamet pasti nešto deseto.

Koliko ti je vremenski potrebno da napraviš jednu muhicu?
Moram priznati da sam od samog početka dosta ubrzala proces, najdosadnije je  samo kaširanje, jer ima više faza, a poslije slijedi zabavan dio- oslikavanje.  Obično kad radim, bilo nakit ili papirnatu muhu, radim ih više odjednom, pa mi je teško procijeniti, ali evo ako se požurim u 2 dana možeš dobiti veliku muhu.

Gdje se vidiš za pet godina?
Planiram se još dugo baviti sa kreativnim radom, izrađivanjem i dizajniranjem. S obzirom da na faks još nemam dovoljno vremena da se posvetim svim stvarima koje bih htjela a pretpostavljam da ću s diplomom u ruci imati i više vremena za neke vlastite projekte. A muhe, tko zna kako će one evoluirati to tad, ali sigurno ih neću pustiti tek tako.